Ne smije se dogoditi gašenje ovih institucija

Autorica: Dr. Behija Zlatar, naučni savjetnik i direktorica Orijentalnog instituta (Sarajevo, 14. August 2012)

Kriza u kojoj se već dugi niz godina nalazi sedam institucija Bosne i Hercegovine „od državnog značaja“ u prvom redu je posljedica ustrojstva Bosne i Hercegovine nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma. Zašto se institucije Bosne i Hercegovine nisu do danas očitovale o sedam kulturnih institucija, i našli adekvatno rješenje da se ovaj izuzetno važan problem riješi, na to bi odgovor mogli dati samo ljudi koji se nalaze na pozicijima gdje se odlučuje o finansiranju nauke i kulture i koji su jako dobro plaćeni za pozicije na kojima se nalaze. Godinama odbijajući da nađu bilo kakvo rješenje, doveli su do toga da su neke od ovih institucija praktično pred zatvarenjem. Dogovor rukovodstava spomenutih sedam institucija kulture i traženje zajedničkog izlaza iz teške situacije nisu urodili plodom, iako su upućivani apeli, dopisi nadležnim institucijama, organizirane press konferencije uz podršku brojnih javnih, naučnih i kulturnih radnika. Odbijanje da ove institucije budu na državnom nivou i finansirane iz državnog budžeta, zato što one predstavljaju „simbole državnosti“, u najmanju ruku je neodgovorno, jer ti ljudi koji odlučuju jako dobro žive baš na račun budžeta Bosne i Hercegovine. Kada se pogledaju informacije koje su dostupne nama, običnim  građanima ove zemlje, onda se vidi da bi se mogla naći sredstva za održavanje ovih institucija.

Pored toga i same institucije se moraju modernizirati (koliko znam uposlenici ovih institucija imaju priliku da putuju po svijetu, te mogu pokušati naći rješenja slična u svjetskim muzejima, galerijama, bibliotekama). Možda bi se rješenje moglo naći i u spajanju nekih od ovih institucija (bilo je prijedloga da se napr. Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine pripoji Zemaljskom muzeju), zatim korištenjem fondova, učešćem na javnim konkursima za finansiranje kulturne i izdavačke djelatnosti.

Ono što se nikako ne smije dogoditi to je gašenje ovih institucija. To i jeste cilj onih koji obstruiraju rješavanje ovog problema. U vrijeme opsade Sarajeva 1992.-1995. korištena su sva moguća sredstva da se između ostalog unište institucije od posebnog značaja, čuvari našeg pamćenja, naše zajedničke kulturne baštine. Sa tim ciljem je 17. maja 1992. godine zapaljen i Orijentalni institut a 24. augusta iste godine i Vijećnica, zgrada u kojoj je bila smještena Nacionalna i univerzitetska biblioteka. Nestali su rukopisi i arhivski dokumenti neprocjenjive vrijednosti, brojne vrijedne knjige…Nikada se ne mogu nadoknaditi unikatni rukopisi i arhivski dokumenti neprocjenjive vrijednosti zapaljeni u Orijentalnom institutu. Ali ostali su ljudi, entuzijasti i Orijentalni institut je danas respektabilna naučna institucija koja se bavi izučavanjem kulturne baštine i historije Bosne i Hercegovine. Rješenje za Orijentalni institut, kao i neke druge naučne institucije nađeno je u finansiranju iz budžeta Kantona Sarajevo, iako je i Orijentalni institut nekada finansiran iz budžeta Bosne i Hercegovine.

Treba i dalje insistirati i nikako ne odustajati od rješavanja statusa ovih institucija, kako bi se one finansirale u prvom redu iz budžeta države Bosne i Hercegovine, a zatim entiteta i kantona, uz nalaženje grant sredstava za razvoj. Sjedinjavanjem srodnih institucija također bi se moglo doći do određenih ušteda.

Ove institucije čuvaju neprocjenjivo kulturno blago naše zemlje. Naši preci su to nama ostavili u nasljeđe i mi smo dužni da to čuvamo za buduće generacije. Stoga pokušajmo učiniti sve, kako bi se našlo adekvatno rješenje za spas ovih institucija.

——————————————————————

Dr. Behija Zlatar

Dr. Behija Zlatar je naučni savjetnik i direktorica Orijentalnog instituta u Sarajevu. Studirala je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Odsjek za orijentalistiku, gdje je radila kao profesor arapskog jezika i književnosti of 1969.. Magistrirala je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, Odsjek za istoriju 1977 na temu “Nastanak i razvitak muslimanskih aristokratskih porodica u Bosni i Hercegovim do kraja XVI vijeka.” Doktorirala je na istom fakultetu 1986 godine na temu “Sarajevo u XVI vijeku.” U oblasti historije Bosne i Hercegovine u doba osmanlijske uprave posebno se bavi problematikom razvoja gradova. Rezultati znanstvenog rada objavljeni su u knjigama Pljevlja i okolina u prvim stoljećima osmansko-turske vlasti (s. E. Pelidijom, Pljevlja 1988.) i Zlatno doba Sarajeva (Svjetlost, Sarajevo 1996.). Autor je pojedinih djelova u monografijama Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata grupa autora, Sarajevo 1994. i II dopunjeno izdanje 1998.); Sarajevo. Fotomonografija (grupa autora, Svjetlost, Sarajevo 1997.); Ilidža. Fotomonografija (grupa autora, Sarajevo 2000.). Objavljuje radove u časopisima Prilozi za orijentalnu filologiju, Prilozi Instituta za istoriju, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Odjek, Hercegovina (Mostar), Yeni Turkije (Ankara) i dr. Učestvovala na više međunarodnih i domaćih naučnih skupova. Glavna i odgovorna urednica časopisa Prilozi za orijentalnu filologiju i članica Redakcije Anali Gazi Husrev-begove biblioteke. Dobitnica Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva za 2003. godinu. Poslije prvih višestranačkih izbora bila je poslanik u prvom sazivu Skupštine grada Sarajeva gdje je učestvovala u radu nekoliko komisija, kao i poslanik u prvom sazivu skupštine Kantona Sarajevo. Bila je i član Sabora Islamske zajednice i predsjednica Upravnog odbora Akademije likovnih umjetnosti kao i izdavačkog preduzeća Sarajevo-Publishing.

Leave A Comment