Institucije na ničijoj zemlji kao kolateralna šteta otvorenosti Dejtonskog sporazuma

Autor: Muharem Bazdulj, novinar i književnik (Sarajevo, 31. august 2012.)

Uzroci postojeće krize su, jasno je, politički. Sedam kulturnih institucija Bosne i Hercegovine “od državnog značaja“ našle su se na ničijoj zemlji kao kolateralna šteta otvorenosti Dejtonskog sporazuma za različita tumačenja. Kad bismo se šalili, mogli bismo u ovom kontekstu ustvrditi da je Dejtonski sporazum (pa i Ustav BiH kao njegov sastavni dio) otvoreno djelo, u smislu u kojem je ovu frazu koristio Umberto Eco, te je ova otvorenost razlog i za permanentnu političku krizu u kojoj Bosna i Hercegovina živi već, evo, sedamnaest godina, kao i za agoniju sedam pomenutih institucija.

Posljedice ove krize teško je uopšte procijeniti, a još teže ih je – precijeniti. Mogao bi se napisati poseban tekst za svaku od sedam institucija, a u kojima bi se nadugo i naširoko analizirao značaj svake od njih. Najočitije stvari nekad je najteže objasniti. Šta je uopšte država bez Nacionalne i univerzitetske biblioteke? Uništenje Vijećnice jedna je od amblematskih slika u istorije posljednje decenije dvadesetog vijeka u Evropi. Pojedini bh. intelektualni nedavno su probleme koje je imao Muzej savremene umjetnosti Ars Aevi uspoređivali sa uništenjem Vijećnice. Ako bismo i zanemarili besmislenost te hiperbole, čudno je koliko je više javne pažnje privukao ovaj problem, nego već dvodecenijski problem Nacionalne i univerzitetske biblioteke kao instucije. Isto važi i za šest ostalih institucija “od državnog značaja“. Na njihovu agoniju kao da se oguglalo.

Što se tiče sažetka stavova ljudi zaposlenih u samim institucijama (“Kriza kulturnih institucija u BiH: uzroci, implikacije i modaliteti rješenja“), on je, mislim, precizan, jasan i pregledan. Ne bih mu, gledano ovako sa strane, ni dodao ni oduzeo bilo šta.

 Kad je riječ o modalitetima rješavanja krize, treba imati u vidu da je u Bosni i Hercegovini već mnogo puta dokazano da se status quo može razvući do u nedogled. U idealnoj situaciji, pitanje ovih institucija moralo bi biti jedan od prioriteta u svim pričama oko promjene ustava tj. stranke koje se deklarativno zalažu za Bosnu i Hercegovinu kao državu, morale bi pitanje ovih institucija staviti u “paket“ problema koji valja rješiti već u prvoj “fazi“ ustavnih reformi. Princip je jasan, one bi morale spadati pod ingerenciju Ministarstva civilnih poslova, dok god nema Ministarstva kulture na državnom nivou. Ipak, ako znamo (a znamo) da su svi dosadašnji pokušaji reforme ustava propadali i propali, ovo se u dnevnopolitičkom smislu može pokazati kao skoro utopijski optimizam. U takvoj situaciji treba razmisliti i o mogućnosti da se finansiranje ovih institucija, barem privremeno, “spusti“ na niže nivoe vlasti. Jasno je da ovakvo rješenje u javnosti može biti dočekano i kao degradirajuće i kao nepatriotsko. Vrijedi, međutim, navesti jedan primjer koji svjedoči da to ne mora biti tako. Narodno pozorište u Sarajevu finansira se iz budžeta Kantona Sarajevo, a usprkos toga simbolički je zadržalo tretman nacionalne pozorišne kuće, analogan na neki način tretmanu, recimo, zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta. To rješenje, naravno, nije idealno, ali bolje je od nastavka agonije i od eventualne potpune propasti.

Samim institucijama ruke su, u mnogome, vezane. Pogrešni su, mislim, ataci na njihove rukovodeće ljude kao na “loše menadžere“. Ovakav tip institucija nigdje na svijetu ne može poslovati ako im se lavovski dio finansijskih potreba ne dotira iz budžeta.

Jedna od opasnosti (ne najmanja) za ove institucije jest navikavanje javnosti na ovakvu situaciju, pominjana oguglalost, stvaranje dojma da je ovakvo stanje zapravo – normalno. U tom smislu, već i samo postojanje platforme  CULTURESHUTDOWN.NET nije nimalo beznačajno, dok god ovaj problem čini konstantno vidljivim “radaru“ kritičke javnosti.

 

———————————————————————

Muharem Bazdulj

Muharem Bazdulj je bosanskohercegovački novinar, prevodilac i književnik. Rođen jeu Travniku, diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevuengleski jezik i englesku i američku književnost. Književne i publicističke tekstove objavljuje u časopisima i listovima: Abraham, Dani, Iza, Lica, Oslobođenje, Kolaps, Divan, Reporter, Vreme, Feral Tribune, Novi Omanut, Pontes, Zarez, Bal Canis, Forum, Naše Pismo i World Press Review. Član je uredništva časopisa za teoriju, kulturu i vizualne umjetnosti Tvrđa(Zagreb). Knjige su mu prevedene i objavljene i na njemačkom, engleskom te poljskom jeziku, a priče i eseji na još desetak jezika. Živi i radi u Sarajevu.

 

 

Leave A Comment