Geneza slučaja: zatvaranje muzeja

Izvor: Radio Sarajevo.ba

4. oktobar 2012. godine ostat će zapamćen kao veoma bitan datum u historiji Zemaljskog muzeja. Tog dana navršila se godišnjica otvorenja Zemaljskog muzeja za javnost (4. oktobar 1913.), ali taj dan ujedno predstavlja i definitivni kraj ove najznačajnije kulturno-historijske institucije u Bosni i Hercegovini i jedne od najznačajnijih institucija ove vrste na Balkanu.

Mnogi ovom viješću nisu bili iznenađeni, s obzirom da je još u decembru 2011.  direktor Adnan Busuladžić obavijestio javnost da zaposlenici Muzeja, zbog besparice, nisu više u mogućnosti adekvatno se brinuti o eksponatima.

Agonija oko umiranja kulturnih institucija od državnog značaja traje, praktično, od Daytona, a razlog je njihov neriješen pravni status.

Pročitajte kako je išao put propasti muzeja, kako je to uticalo na pojedine ljude i kako su reagirali.

Osim što najveći dio krivice leži na neuređenom pravnom statusu državnih institucija kulture, i očitog pomanjkanja političkog interesa da se taj status riješi, mnogi intelektualci ukazivali su na to da dio krivice leži i na lošem upravljanju muzejom. Njegovog aktuelnog direktora Adnana Busuladžića prozivalo se kao krivca za zapuštenost muzeja, zastarjelost pristupa publici, nedostatak inicijative i generalno loše rukovođenje ovom važnom institucijom.

U tekstu Htjeli su nam grantom začepiti usta  direktor Busuladžić kaže da se radi o zlonamjernim ljudima i naručenim tekstovima.

Busuladžić se u svakom obraćanju javnosti branio kako to nije istina, a  prije nekoliko mjeseci, tačnije u junu 2012 i javno akcentirao kulturne radnike Mirsada Purivatru, Dinu Mustafića i Harisa Pašovića, koji su se u svojim izjavama kritički osvrnuli na rad ove i ostalih sedam institucija kulture čiji je osnivač BiH, zamjerajući im da se ‘u prevelikoj mjeri oslanjaju na budžetski novac’.

Ipak, u svojim obraćanjima, direktor kao da je zaboravio da je upravo Festival Mess još  krajem 2009. pokrenuo inicijativu za usvajanje Rezolucije podrške kulturnim institucijama u BiH u Evropskom kulturnom parlamentu, te da kulturni javnici nikada nisu govorili o samofinansiranju muzeja, već o  promjeni pristupa koja bi mogla donijeti i prihode sa druge strane.

Pročitaj kompletan tekst ovdje.

Leave A Comment